Fragmenti iz knjige Ko vlada svetom autora Miroljuba Petrovića
Miroljub Petrović je diplomirao geologiju, smjer peleontologija, na Univerzitetu u Beogradu. Završio je medicinu na Internacional Institute of Originale Medicine u SAD. Osnivač je i direktor Centra za prirodnjačke studije u Beogradu i Sakramentu, SAD. Jedan je od osnivača Centra za antroploške studije iz Beograda koji se bavi problemom sekti. Autor je nekoliko zanimljivih knjiga, kao što su: Nauka i problem smrti, Tajna srećnog života, Brak i porodica i dr. U knjizi Ko vlada svetom on iznosi vrlo interesantne teze u vezi masona i drugih tajnih društava. U ovom prilogu donosimo fragmente iz spomenute knjige, iz poglavlja Tajna društva, sloboda i ljudska prava. Naslov priloga je redakcijski.
Ono za šta se zalažu vlade savremenih država, kao i brojne nevladine organizacije, jeste „borba za ljudska prava“, odnosno „borba za slobodu“ svakog pojedinca da vjeruje šta hoće i radi šta hoće. Jedna od masonskih zakletvi upravo to kaže:
„Kandidat se u svečanom prisustvu Smrti – zaklinje da će se suprostavljati duhovnom despotizmu i političkoj tiraniji. Preduzima se simbolička radnja da se odbace svi pokušaji bilo koje crkve ili države, čiji je cilj razbijanje i umanjivanje čovjekove slobode ili njegovo degradiranje, čime se odvlači od obožavanja vrhovne duhovne moći ili njegovog izbora.“ [1]
Dakle, „čovjek ne smije odvlačiti od obožavanja vrhovne duhovne moći“, koje je prema masonima sam Lucifer, odnosno sotona. Tako je 60-tih godina 20. vijeka Anton Lavej zvanično osnovao prvu sotonsku crkvu u San Francisku i napisao „Sotonsku Bibliju“. Prema savremenim zakonima „čovjek ima pravo da vjeruje šta hoće“ i „sve religije su ravnopravne“:
„Ti ako hoćeš vjeruj u Budu, Isusa, Muhammeda ili nekoga drugog, a ja ću da vjerujem u Sotonu.“
Posljedica uvođenja ovakvih „sloboda“ jeste masovno širenje bizarnih običaja drevnih paganskih naroda u svim porama savremenog društva. Tako imamo da se homoseksualizam i pedofilija promovišu kao nešto normalno u mnogim javnim školama i predškolskim ustanovama.
Guverner američke države Kalifornije, Arnold Švarceneger, zabranio je upotrebu riječi „mama“, „tata“, „muž“ i „žena“ u kalifornijskim školama. U grupi novih propisa vezanih za obrazovni sistem, Švarceneger je potpisao dozvolu školskim dječacima da idu u ženske toalete, kao i obrnuto. Novim pravilima je zabranjeno bilo kakvo negativno karakterisanje homoseksualaca, biseksualaca i drugih „alternativnih načina života“. Tako su i riječi za članove porodice zabranjene, da se djeca, čiji su roditelji ili usvojitelji istog pola ne bi „zbunjivala“. Iz školskog programa bit će izbačeni svi tekstovi koji brak karakterišu kao „instituciju između muškarca i žene“, ili pol djeteta „ograničavaju“ samo na muški i ženski.
Novi tekstovi uključivat će historijske figure transeksualnih, biseksualnih ili homoseksualnih opredjeljenja, a u predmet „seksualno obrazovanje“ bit će uključen i detaljan opis promjene pola. Novim pravilima u Kaliforniji će biti ukinuto državno finansiranje bilo kakvog programa koji ne podržava seksualnu različitost, što uključuje i humanitarne organizacije pri crkvi. Obdaništa, predškolske ustanove, javne kuhinje, skloništa, domovi za stare i druge ustanove morat će da se prilagode novom kodeksu, inače rizikuju da izgube sredstva iz državnog budžeta. [2]
Također, osnovne škole u Velikoj Britaniji su pokrenule projekat „Nema autsajdera“ u okviru kojeg su uveli kao školsku literaturu priče sa gej i lezbejskim likovima, kako bi se najmlađi upoznali sa homoseksualizmom kao ravnopravnim životnim stilom. U školski program uvrštene su priče poput „Kralj i kralj“ o gej princu ili „Za tango je potrebno troje“ o gej pingvinima koji se zaljubljuju i podižu usvojeno dijete. Projekat pod nazivom „Nema autsajdera“ vrijedi 1,16 miliona dolara i ima podršku Ministarstva obrazovanja. Cilj programa je, kažu njegovi autori, da pomogne školama da se priviknu na nova pravila promovisanja homoseksualiozma kao načina života. Oni navode da su u jednoj školi, koja učestvuje u ovom projektu, mališani iskoristili priču „Kralj i kralj“i napisali alternativne verzije „Pepeljuge“. [3]
Mnogi ljudi ne mogu da vjeruju historijskim izvještajima koji opisuju grozote koje su bile dio obožavanja „bogova“ drevnih naroda. Ali, iste stvari se i danas dešavaju pred njihovim očima.
Tako je njemačka državna institucija podređena Ministarstvu za porodične odnose, objavila brošuru kojim motivišu očeve da se angažuju u „masiranju polnih organa“ svojih kćerki. U ovoj 40-stranoj brošuri koja se koristi za obuku njegovateljica, vaspitačica i učitelja u osnovnim školama, i koja se distribuira u milione primjeraka kaže se:
„Očevi ne posvećuju dovoljno pažnje klitorisu i vagini svojih kćerki. Njihova maženja previše rijetko pripadaju ovim regionima, dok je ovo jedini način da djevojčice budu u stanju da razviju osjećaj ponos prema svom polu.“
Da ponovimo, ovo je citat iz brošure „Ljubav, tijelo i igranje doktora“ objavljene od Njemačkog državnog centra za zdravstveno obrazovanje (BZgA). [4]
Ova publikacija je upućena roditeljima djece starosti 1 – 3 godine.
Prema autorima brošure, za zdrav razvoj ženskog djeteta važno je da njen otac pokaže koliko je ponosan na činjenicu da je ona djevojčica. Najbolje je kada on to radi koristeći svoje ruke: „Djeca dodiruju sve dijelove tijela svojih očeva, a ponekad ih i uzbuđuju. Očevi bi trebali da rade isto.“
Brošura, također, obavještava da majke često djetetovom penisu daju ime kućnog ljubimca, dok, međutim, polni organi djevojčice ne dobijaju imena puna ljubavi. Kao rezultat, djevojčice počinju da misle da su one gore od dječaka. Eto zašto očevi treba da smisle imena puna ljubavi za kćerkinu vaginu, na primjer da je nazovu „kotlić meda“, kaže se u ovoj brošuri.
Autori brošure savjetuju roditelje da dozvole „neograničenu masturbaciju“ djeteta: „Ukoliko djevojčica ubacuje predmete u svoju vaginu, roditelji bi trebali da intervenišu samo ukoliko postoji rizik da se povrijedi, na primjer kada su usne vagine natečene od trljanja na ručkama stolice. Tada morate reći djetetu da se dalje ne povrjeđuje, i u isto vrijeme objašnjavajući da je stimulisanje polnih organa uredu.“
„Djeca treba da nauče da ne postoje stvari kao što su sramni dijelovi tijela. Tijelo je dom na koji treba da ste ponosni.“
BZgA, također, ima „dobar savjet“ za roditelje malo starije djece. Nedavno, kancelarija je objavila priručnik o polnom razvoju djece u obdaništu. U njemu, roditelji mogu da pročitaju da je oponašanje pokreta pri seksualnom činu preporučljivo za razvoj 4-godišnjaka. Zajedno sa priručnikom, kancelarija je distribuirala i knjigu pjesama, uključujući i pjesmu „Nos, trbuh i zadnjica“.
Brošure slične sadržine distribuiraju sa također i u Švajcarskoj, a očekuje se da će ih uskoro biti i u drugim „naprednim“ zemljama.
Kao i u slučaju čuda, koja prate aktivnost okultista, tako i gore pomenute izvještaje velika većina ljudi odbacuje kao „nerealne“, „pretjerivanje“, uvjeravajući sami sebe da „stanje nije tako strašno“ i da će „razum preovladati“. (Izvor: NoviHorizonti.com)
FussNote:
1]Henri C. Clausen, mason 33 stepena, Clausens Commentaries, str. 184.
2]http://www.blic.co.yu/svet.php?id=16573
3]http://www.danas.co.yu/20070319/evropa1.html
4] http://blogoye.org/doktor
(Preuzeto sa www.bosnjaci.net)
|