Etika ili religija

Njemački učenici mogu birati iz koje od monoteističkihreligija žele dobiti bazičnu, objektivnu, ali i obaveznu poduku. Ovo pravilo važi u svim saveznim pokrajinama, osim u berlinu.

(Tekst Bondi Brecht, objavljen u Oslobođenju)

„Onaj ko posjeduje znanost i umjetnost, posjeduje i religiju. Oni koji to nemaju, njima je religija potrebna.“ Ovu Getheovu misao, jednako revizionističku i pravovjernu, koristim ovdje kao metaforu za suočavanje sa problemom koji, pokazat će se nešto kasnije, nije samo fenomen postkomunističkih tranzicijskih društava. To da etika nije voćka koja se bere samo na stablu religije, ovdje u Njemačkoj čak ni religijski autoriteti više ne dovode u pitanje. No da li zemlja koja, bez svake sumnje, već stoljećima izvozi i nauku i kulturu, treba i relifiju, e to je pitanje na koje je malo teže odgovoriti. I to baš u glavnom gradu Njemačke!

Etika umjesto religije

Njemački ustav zagarantirao je objektivnu vjersku obuku za učenike osnovnih i srednjih škola i to po principu slobodnog izbora. Učenici, dakle mogu birati iz koje od svjetskih monoteističkih religija žele dobiti bazičnu, objektivnu ali i obaveznu poduku. Ovo pravilo važi (o primjeni bi se dalo govoriti) u svim saveznim pokrajinama, osim u Berlinu, koji također ima status savezne pokrajine. U gradu u kojem je živio i sahranjen Hegel, religijsku nastavu iz školskih klupa istjerala je etika, vrativši je u poluprazne crkvene klupe i sinagoge, te nešto punije mesdžide. Dakle, berlinske škole ustavnu obavezu popunjavaju podukom iz etike, smatrajući da na taj način učenicima pružaju dovoljan uvid ne samo u sve svjetske religije nego i načela humanizma, zajedništva, pluralizma ideja, mišljenja i vrijednosti. Crvenocrvena koalicija (SPD – Ljevica), koja Berlinom vlada gotovo šest godina, donijela je 2006. Godine odluku da relifiju zamijeni etikom kako bi „učenicima omogućili da zajedno, a ne odvojeno, raspravljaju o svim vrijednostima, pa i onim religijskim“. I upravo zato ponosni su na ovaj berlinski izuzetak i smatraju ga svjetionikom humanizma u Njemačkoj. No, njihovo mišljenje ne dijeli grupa prominentnih Berlinčana okupljenih u udrugu Pro-reli, koji su pokrenuli peticiju da se djeci Berlina ipak ostavi mogućnost da biraju- da li žele vjersku ili etičku poduku. Ugledna lica javnog i političkog života, poput potpredsjednika Bundestaga Wofgang Thiersea (SPD) i kapitena berlinske Herthae i njemačkog reprezentativca Arne Friedricha, potpomognuti autoritetom vjerskih zajednica, bili su proteklih mjeseci toliko uporni da je sve preraslo u ozbiljnu referendumsku kampanju koja bi trebala kulminirati 21. Januara 2009. godine.

Povratak boga u školske klupe

Do tada moraju prikupiti 170.000 potpisa (3,4 miliona stanovnika) podrške kako bi, po ovdašnjim zakonima, obavezali vladu Berlina da raspiše referendum. Do sada su uspjeli, kako kažu organizatori, prikupiti 135.000 potpisa, a radili su punom parom i tokom božićnih praznika. Ako ovo uspiju, čeka ih mnogo teža i neizvjesnija faza u kojoj je potrebno udvostručiti napore da javnost u Berlinu dobiju na svoju stranu. Kako je to teško i neizvjesno, najbolje pokazuje i nedavno referendumsko iskustvo sa zatvaranjem aerodroma Tempelhof. Udruge koje su pokrenule akciju protiv zatvaranja i dan-danas u potpunoj tišini zaborava vidaju finansijske rane. Nova kampanja mogla bi biti jpš skuplja i neizvjesnija, ponajprije jer se radi o vrlo osjetljivom pitanju. Dali će avioni letjeti sa Tempelhofa možda je važno uistinu malom broju Berlinčana (uglavnom zapadnih), dok je pitanje religije u školama važno svima od krajnjeg zapada do krajnjeg istoka prijestonice. „Nemamo ništa protiv etike u školama. Naprotiv, naša mračna prošlost uči nas kako je itekako važna moralna odgovornost pojedinaca i grupa prema našem društvu. Ova sekularno-humanistička refleksija ipak je tek samo jedan dio vrijednosnih temelja. Drugi, ravnopravan dio je religija sa svojim vrijednostima“, ovako na zvaničnoj web-stranici pojašnjavaju svoj stav aktivisti Pro-Religija.

Teško da će ova priča biti dovoljna u, kako Berlin nazivaju sociolozi religije, prijestolnici novog sekularizma. Od 3,4 miliona stanovnika, njih skoro 60% odbija deklarirati pripadnost bilo kojoj od svjetskih religija. Od oko 30% deklariranih evangelista i katolika, tek njih nešto više od četvrtine redovno ide u crkvu. Više je pravovjernika u Berlinu okupio Barack Obama (200.000) nego što bi ih ikada na jednom mjestu okupili svi religijski autoriteti zajedno. Naprosto, dug historijski proces razdruživanja crkve, države i društva u Berlinu je davno zatvorio puni krug i moralo bi se uistinu desiti nešto veliko da naruši taj (ne)sklad. Ovdje je religija odavno protjerana iz politike, premda očigledno još nije politika iz religije. Oni koji žele staviti Boga na referendum tempirali su tako da se to poklopi sa izborima za evropski parlament u junu 2009. godine, ne bi li podsjetili Berlinčane na kršćanske temelje EU.