ENES KARIĆ: Vjeronauka je nauka koja se uči, cjenjuje, i ulazi u prosjek ocjena!

Vjeronauka je nauka (kao i ostali školski predmeti) koja se uči, potom ocjenjuje, a potom i ulazi u prosjek ocjena kao i na modernim evropskim školama, učilištima i sveučilištima! - ističe profesor Enes Karić

Udruženje vjeroučitelja Tuzlanskog kantona podržava stavove akademika Enesa Karića, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, iznesene u njegovom eseju Školska kohabitacija nauke i vjeronauke: I vjeronauka je nauka! objavljenom 18. juna 2011. godine u Pogledima lista Oslobođenje.

“Raduje nas da je, makar i na ovaj način, jedan od vodećih profesora našeg najstarijeg islamskog fakulteta u BiH – Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, prof. dr. Enes Karić, iznio konkretne stavove i razmišljanja o vjeronauci u školama. Iako su neki raniji tekstovi uvaženog profesora donosili drukčije stavove, ovo je znak kako protokom vremena i nakupljenim iskustvom odgovorni misleći ljudi mogu korigovat svoj stav i argumentovano ga braniti i odbranit. Posebno je drago što kod uvaženog profesora više nema ni terminoloških nedoumica, već je vjeronauka - kako ističe profesor Karić - nauka (kao i ostali školski predmeti) koja se uči, potom ocjenjuje, a potom i ulazi u prosjek ocjena kao i na modernim evropskim školama, učilištima i sveučilištima!” - ističe se u saopćenju Udruženja vjeroučitelja Tuzlanskog kantona!

S obzirom na kompaktnost zadnjeg dijela eseja akademika Karića, Udruženje vjeroučitelja Tuzlanskog kantona ga prenosi u cjelini:

„Upravo tu i u ovom kontekstu, u epohi kad se nerado sabiru rezultati bezbrojnih poprišta ekološkog sudnjeg dana, u vremenima nakon Hirošime i Fukušime, nakon Nagasakija i Černobila, te nakon katastrofa o kojima se još i ne zna sve: a) obznane o kloniranju, b) brisanja razlika između proizvedenog i onog nastalog po prirodi, c) nakon od čovjeka spravljenog genetskog zagađenja biljaka, životinja i ljudi, d) brisanja granica između osoba i stvari... ja vidim veliku ulogu vjeronauke u programima osnovnih, srednjih, viših i najviših škola.

Vjeronauka je nauka, naravno. Platon i Aristotel su tako mnogo poštovali teologiju. A šta je teologija? To je univerzitetska vjeronauka. Većina znamenitih evropskih filozofa su bili teolozi.

K tome, po čemu to teološki opus Tome Akvinskog, ili opus Abu Hamida al-Gazalija, ne bi bili nauka?! U njihovim teološkim sistemima ima dionica koje su naučno stroge i logične kao što su logične i Heisenbergove teorije.

Vjeronauka se uči, naravno, pa potom i ocjenjuje. Kulturan svijet u Evropi ne podsmjehuje se vjeronauci.

Na Ludwig Maximilian univerzitetu u Münchenu sam cijelu akademsku 2008/2009. godinu (kao univerzitetski profesor) posmatrao kako se na dva teološka fakulteta (katoličkom i evangeličkom) studenti itekako trude da steknu dobre ocjene, i da im one uđu u prosjek.

Vjeronauka je danas potrebna u školama upravo kao nauka, jer će se tamo predavati po verificiranim obrazovnim standardima. U Evropi i na Zapadu danas vjeronauka je visoko civilizacijsko i kulturno dostignuće. Napose je njen glas poštovan u ovoj epohi otriježnjenja znanosti od pijanog scijentizma.

K tome, fizika, hemija, biologija, biohemija... dovode do riječi svoju opservaciju o raznovrsnim stranama svijeta. Te strane je dobro oplemeniti čuđenjem iz komparativnih naučnih, iz teoloških i filozofskih resursa. Vjeronauka tu može biti dijaloški posrednik. Dijalog koji se tu treba razviti od presudnog je značaja za promoviranje mnogolikih i relevantnih pogleda na svijet. Vjeronauka tu nije tutor ni arbitar, naravno. Ona nije supstitut marksizma, zato što vjeronauka nije ideologija.

U višenacionalnim i viševjerskim društvima različite vjeronauke mogu plodotvorno umiriti i korigirati “naše isključivo posjedovanje istine”.

Na kraju, neka dragoga Boga i neka vjeronauke! Jer, ako ništa drugo, još uvijek možemo uspavati dijete biblijskim i kur’anskim kazivanjima. Ali, pokušajmo dijete uspavati pričama o Černobilu i Fukušimi, Hirošimi i Nagasakiju!

Ima ljudi, naravno, na milione njih, koji smatraju da su “utvare” religije nepotrebnei preživjele. Ja, pak, smatram da su utvare egzaktne nauke daleko strašnije i pogubnije. Ekološka katastrofa svjedoči da će Priroda i Bog imati posljednju riječ.” – navodi se u eseju akademika Enesa Karića, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Školska kohabitacija nauke i vjeronauke: I vjeronauka je nauka! objavljenom 18. juna 2011. godine u Pogledima lista Oslobođenje – prenosi Udruženje vjeroučitelja Tuzlanskog kantona!