Ned 05 JUN 2011 |
Novosti -
Intervju
|
Politička nezavisnost za koju se narod u arapskom svijetu izborio, sada će biti vezana za potpunu ekonomsku zavisnost od Zapada
Odvajanje vjere od države ne znači promoviranje neznanja, naprotiv, djeca u školama moraju učiti o svojoj, ali i o drugim vjerama, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" Tarik Ramadan, jedan od najpoznatijih islamskih mislilaca u Evropi.
Upoznati sebe Kako komentirate rasprave o statusu vjeronauke, poučavanju vjere u državnim školama, koje su izazvale veliku pažnju u Bosni i Hercegovin. Je li to, prema Vašem mišljenju, odvajanje vjere od države i ima li dublji smisao? - Kada u državi imate nekoga ko u ime sekularizma i odvajanja vjere od države promovira neznanje, onda imate problem. U pluralnom društvu morate znati i učiti o vjeri. Tu postoje dva nivoa. Prvo, trebate učiti o svojoj vjeri, a onda i o drugim vjerama. Sekularno društvo znači poštovanje vjera i podučavanje različitostima. Vjeronauka u školama nije protiv sekularnog društva. Naprotiv. Sekularizam ne znači promoviranje neznanja nego tolerancije i upoznavanja, poštovanja ljudi oko vas. Na tome se mora raditi. Ono što je moje iskustvo kao muslimana koji živi i radi u Evropi, jeste da postoje ljudi koji se boje i zaziru od muslimana, ali ne samo zato što nas takvima vide nego zato što ništa ne znaju o nama, a ni mi sami ne znamo o sebi. Mnogi prolaze kroz krizu identiteta i ako sada u ime sekularne države idemo ka uklanjanju vjeronauke u školama, to je pogrešno. Neophodno je podučavati i učiti svoju vjeru, ali ne treba zaboraviti i učiti o drugima. Moramo biti razumni i zato nam treba obrazovanje. Društvo neznanja uvijek je društvo potencijalnih sukoba. Kako komentirate hapšenje ratnog zločinca Ratka Mladića s obzirom na to da se radi o važnom događaju za BiH, ali i za širu međunarodnu zajednicu? - Svi smo posljednjih više od deceniju zagovarali pravdu, stoga je to hapšenje od ključnog značaja za Bosance i Hercegovce zbog sjećanja na ono što se dogodilo. On je ratni zločinac, njemu se mora suditi u Haškom tribunalu, kao i Radovanu Karadžiću. Na izvjestan način, tako se pravda vraća u ovaj region zapadnog Balkana te se ništa ne smije zaboraviti. Postoji obaveza sjećanja za cijelu Evropu. Uvijek postoji to pitanje pravde. Šta je pravda za žrtve, za one koji su izgubili svoje najbliže? - Ne možete tražiti pravdu kroz osjećaje žrtava. Njihove osjećaje i teškoće ne mogu se promijeniti niti im se gubitak može nadomjestiti, ali i u islamskoj tradiciji se pravda provodi kroz proces u kojem postoje sudija, advokati i svi imaju pravo, čak i najgore ljudsko biće, da im bude suđeno. Nećemo samo ići okolo i ubijati ljude. To nije ispravno ni po međunarodnom pravu niti po islamskom pravu. Moramo proći kroz proces suđenja i neko poput njega sigurno neće biti oslobođen. On će ostatak života provesti iza rešetka i biti kažnjen. I to je to. Ja sam žestoko kritizirao slučaj Sadama Huseina. On jeste bio tiranin, ali je neprihvatljiv način na koji je obješen. Trebaju li žrtve tražiti neku satisfakciju i gdje? - Satisfakcija je upravo u tome da Mladiću bude suđeno i da završi u zatvoru. To je proces pravde, ali oni koji su žrtve, prolaze kroz drugi proces suočavanja sa svojim gubitkom. Ako vjeruju u Boga, oni znaju da na ovom svijetu neće dobiti kompletnu pravdu. Vidite li neku vrstu paralele ili sličnosti između ubistva Osame bin Ladena i hapšenja Ratka Mladića? Je li slučajno to što, faktički, u jednom mjesecu dvojica najtraženijih bjegunaca završe svoj put, jedan smrću, a drugi u Hagu? - Ne znam je li to sve slučajno. Ali, ja imam stav o ubistvu Bin Ladena iako mi nije potpuno jasno šta se tamo dogodilo. Za većinu muslimanskog svijeta to je bio jedan relativno uobičajen događaj, ni izbliza tako važan kao što je to bilo na Zapadu, gdje je Bin Laden bio simbol i glavni terorist. Nakon ubistva, predsjednik Barak Obama je za više od 10 procenata povećao svoju popularnost u Sjedinjenim Državama. Iako je to imalo odjek na političkoj sceni na Zapadu, muslimani nisu na to pretjerano reagirali. Razlog za to je to što oni nisu ni slijedili Bin Ladena. Sve ono što se događalo, bacanje njegovog tijela u vodu, prošlo je bez velikih reakcija. Rekao sam to ranije, nije to početak neke nove ere. Možda bi to bilo kada bi Obama uradio više u zaustavljanju rata u Afganistanu i Iraku, u rješavanju problema u Palestini. Ne samo da govore Evropljanima: "Mi smo ubili teroristu i vi trebate uhapsiti ratnog zločinca." Nije to suština. Šta je, onda, suština u odnosima muslimana i Zapada? - Suština je u promjeni politike, zaustavljanju ratova, rješavanju pitanja Palestine. Osnova svih problema na Bliskom istoku je palestinski konflikt. Ono što Obama govori o granicama iz 1967. godine je uredu, ali šta ste uradili? Nema pravih promjena i pomaka u mirovnom procesu. Mnogo se očekivalo od njega, ali su mnogi i razočarani? - Da, tako je. Niko nije očekivao da sve bude bolje, ali ovo što vidimo, nije dovoljno, ni izbliza. Čak je i kontradiktorno onome što je govorio na početku. Rekli su mi da, kada je riječ o predsjedniku SAD, moramo sačekati drugi mandat u Bijeloj kući za neke ozbiljnije pomake. Ne znam, možda je tako, ali je ovo što smo do sada vidjeli, razočaravajuće. Pitanje simbola No, je li pametno da muslimani širom svijeta, posebno oni koji žive na Zapadu i u okolnostima sličnim bosanskim, na taj način kritiziraju Obamu, jer ipak, treba vrednovati stavove administracije koji nisu jednaki kao oni ranije? - To je dobro pitanje, jer su me već kritizirali neki muslimani iz Amerike zbog mojih stavova o Obami. Kažu da bismo se trebali prilagoditi i razumjeti, međutim, ne slažem se s tim. Smatram da je pravda pravda i da je politika politika. Ne znači da, ako mu je imidž dobar, ako je to simbolički dobro, ako dobro izgleda, da ne treba kritizirati njegovu politiku. Ne bavim se ja simbolima i imidžem nego stvarnim svijetom, u kojem ljudi ginu, ljude muče i diskriminiraju. Novi zakon o terorizmu u SAD kaže da možete završiti u zatvoru ako ste sreli nekoga ko je sreo osobu koja, opet, daje novac nekoj organizaciji za koju ne znamo ništa, a koja se sumnjiči. Sumnjičavost je svugdje oko nas, a ko govori o dostojanstvu? Ne mislim da to ide u pravom smjeru, nemojmo se zavaravati. Lijepa slika ništa ne znači. Čak i ovo što rade u tzv. arapskom proljeću, pogledajte šta se dešava. Kažu prvo da to podržavaju i onda daju milijarde dolara u ekonomiju, poslat će Svjetsku banku, Međunarodni monetarni fond. To znači da će politička nezavisnost za koju se narod izborio, sada biti vezana za potpunu ekonomsku zavisnost od Zapada! Šta to znači za budućnost arapskog svijeta? Možda nisam u pravu, ali treba s ekonomske strane pogledati proces demokratizacije u Egiptu i Tunisu. To su nova tržišta i to je utrka između Kine, južnoameričkih država, SAD i Evropske unije. Moćne zemlje sada gledaju kako da utječu na ekonomiju ovih država. To je ključna stvar. Šta se stvarno događa u arapskom svijetu, jesu li te promjene stvarne i suštinske ili se radi o nekim zavjereničkim igrama? - Uvjeren sam da su ljudi u tim zemljama htjeli više novca za život, ekonomski razvoj, transparentnost, pravdu. To je sigurno i pokrenulo stvari, ali varali bismo se kada bismo rekli da nema drugih dimenzija. Poznato je da su tri godine prije revolucije u Egiptu i Tunisu mnogi ljudi preko interneta bili obučavani da mobiliziraju ljude. Pokret za demokratske promjene je postojao, organiziran je, ali je masovnost revolucije uvijek nepredvidiva. To je mješavina mnogo stvari - kontrole i nekontrole, volje ljudi i nečega što je otvaranje novog velikog tržišta, gdje transnacionalne kompanije mogu doći i nadmetati se. Vjerski aspekt ne treba potcijeniti Postoji li tu i vjerski aspekt. Mnogi ove događaje povezuju sa pokušajima reformi koje, između ostalih, u Egiptu čini Vaš djed Hasan el-Bena, osnivač Muslimanskog bratstva? - Na samom početku ti pokreti nisu bili u prvom planu, ali su se vrlo brzo uključili u demonstracije. Ali, svi oni su govorili o slobodi, demokratiji, ekonomskim reformama, a ne o islamu. Zašto? Zato što po svojoj suštini ono što su oni tražili nije protiv islama. Naprotiv. Utjecaj vjere u svim ovim događajima ne treba potcijeniti, ali ni precijeniti realnu ulogu vjere.
Razgovarao:Tarik Lazović
avaz.ba
|
Alternative flash content
To view this Flash you need Javascript on your browser and updated version of flash player.
Mudrosti
"Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!"
