Intervju: Mr. Muharem ef. Omerdić

Naš cilj je da širimo dobro, to smo oduvijek radili i to ćemo uvijek raditi

Razgovarao: Ezher Beganović

Proteklih dana objavili ste „ Rezultate istraživanja o radu vjeroučitelja u školskoj 2010/2011. godini". Možete li nam nešto više reći o problemima, tj. vrstama i oblicima problema sa kojima se suočavaju vjeroučitelji, odnosno vjeronauka i gdje ima najviše problema po ovom pitanju?

Omerdić: Definitvno, najviše problema imamo u Kantonu Sarajevo sa dolaskom na ministarsku poziciju Emira Suljagića, zbog stalnog dovođenja u pitanje samog predmeta vjeronauke, kao i rezultata rada vjeroučitelja.

Općenito gledano, probleme imaju svi vjeroučitelji u BiH u pogledu slabe opremeljenosti škola i nepostojanja kabineta za vjeronauku, što se u značajnoj mjeri odražava na kvalitet te nastve. Vjeroučitelji u srednjim školama imaju stanovite poteškoće sa rasporedom časova, jer pojedini direktori, van svih pedagoških standarda, odobravaju rasporede sati po kojima učenici vjeronauku pohađaju predčasove, odnosno izvode nastavu nakon šestog, čak i sedmog sata...

Mnogo je problema tehničke prirode sa kojima se svakodnevno suočavaju vjeroučitelji u BiH. Za nas je najveći problem formalizam u radu pojedinih vjeroučitelja. Riječ je o pojavi karakterističnoj i za nastavnike drugih predmeta, a to je da u svome radu počnu nastupati jednolično, po određenom šablonu, nepripremljeni, a to je način na koji se definitivno ne može uspješno realizirati nastava.

Prema našim informacija odnos vlasti u Republici Srpskoj prema vjeronauci, pa i prema islamskoj vjeronauci, je korektan, tj. daleko bolji nego odnos SDP-vih ministara u Federaciji BiH. Jesu li nam informacije tačne?

Omerdić: Bez obzira na emocije, mi moramo biti korektni i istaći da je odnos Ministarstva prosvjete i kulture Vlade RS-a, izuzetno odgovorno i prinicipijelno Minsitarstvo i da mi sa njima imamo korektnu i uspješnu saradnju, za koju se nadamo da će se još više razvijati. Isto tako, uspješnu saradnju imamo i sa većinom ostalih kantonlanih ministarstva obrazovanja u FBiH, i u toj domeni je nemoguće procjenjivati ko je bolji i korektniji. Čak i sami odnosi sa Ministarstvom obrazovanja KS, su kvalitetni i uspješni, međutim, povrmene ideološke proizvoljnosti i samovolja aktuelnog resornog ministra ne opterećuju samo nas, nego i sve stanovnike Kantona Sarajevo, jer on do sad nije donio ni jednu odluku koja se tiče samo nas, nego njegove odluke i postupci pogađaju sve stanovnike Kantona Sarajevo. On ne „muti" vodu samo vjerskim zajednicama...

U Kojem dijelu BiH, tačnije, u kojem kantonu i gradu je najbolje stanje po pitanju vjeronauke u školama?

Omerdić: Jako je teško odgovoriti na to pitanje, jer u samoj nastavi vjeronauke pratimo dosta indikatora, jedni od njih su zastupljeni u nekim dijelovima BiH, a neki u drugima. Mogli bismo vam o svakom dijelu BiH nabrojati koje su to najbolje stvari u pogledu vjeronauke u tom dijelu države, ali bojimo se da bi to otišlo prealeko, te da bi bilo dosta ponavaljanja, jer neke stvari su jednostavno dobre u svim dijelovima u BiH a druge bi mogle biti još bolje.

Humanitarni rad je postao jedan od prepoznatljivih obilježja rada vjeroučitelja u školama. Recite nam nešto više o tom uspjehu?

Omerdić: Ne toliko humanitarni, koliko još širi ukupni socijalni rad je zaista veliko osvježenje kada je u pitanju vjeronauka i vjeroučitelji. Taj rad odraz je entuzijama i potvrđenog kvaliteta mnogih naših vjeručitelja koji su nosioci tog rada, jer ne zaboravite da je osnovni posao svakog nastavnika realizacija nastave i pratećih školskih obaveza. Međutim, veliki broj njih je svjestan svoje misije i iznalaze nove mogućnosti da doprinose našem društvu, te su zajedno sa menadžmentom, svojih škola, kolegama nastavnicima i profesoriam, a prvenstveno sa svojim učenicima i uz nesebičnu podršku roditelja, te povremenu podršku nekih privrednika pokrenuli veliki broj raznovnrsnih oscijalnih akcija kako bi pomogli, olakšali i uljepšali život osobama kojima je ta pomoć potrebna. Radi se o velikom broju raznovrsnih akicja, počevši od sakupljanja hrane, knjiga, obuće, odjeće, novca i kupovanje artikala za pravljenje paketa ili, pak, pripreme bajrasmkih paketića, obilaska bolsenih, starih i usamljenih osoba, kupovine mjesečnih karata i udžebenika socijalno ugroženim učenicima, uređenja kabineta vjeronauke ili školskog dvorišta it. Mnogli bismo vam naborojati na stotine različitih akcija koje su samo u prošloj godini sa polaznicima vjeroanuke realizirali naši vrijedni vjeroučitelji, na opće zadovoljstvo roditelja, kao i svih pozitivnih osoba u našem društvu. Osnovni cilj svake od tih akcija jeste da se praktično demonstrira kako islamska vjeronauka nije puki teorijski predmet, nego jedna pragamtična pozitivna energija koja treba dati svoj dopirnos BH društvu. Naravno, sve njihove akcije su potpuno utemeljene na učenju islama i islamskom sistemu vrijednosti, a poznato vam je da islam dosta prostora posvećuje upravo ovom socijalnom angažmanu.

Čini se da je ova medijska galama oko vjeronauke imala i pozitivnih posljedica po organiziranost i ukupan rad vjeroučitelja. Evidentno je da su Vjersko - prosvjetna služba i vjeroučitelji danas dobro organizirani i da konstantno unapređuju svoj rad. Slažete li se sa nama?

Omerdić: Istina je da Vjerskoprosjetna služba ima svoj program rada sa vjeroučiteljima koji se realizira poptuno neovisno od očiju javnosti i medijske kampanje. Naravno, istina je da se, silom prilika, taj program modificira novonalstalim sitaucijama, ali činjenica je da su rezultati jednog ozbiljnog, kooperativnog i savjesnog rada, kako vjeroučitelja na terenu, tako i ljudi Vjerskoprosvjetnoj službi koji sa mnom rade na ovim važnim programima, prije i sada, (Ibrahim ef. Begović i mr. Nezir Halilovići) sve vidljiviji. Uzmite samo za primjer situaciju da danas oko 10 % vjeroučitelja pohađa postdiplomski studij i uočit ćete jasnu opredjeljenost ka kvalitetu, uzmite za primjer niz socijalnih akcija i prezentiranje istih, do sada na web-portalu Rijaseta, radio Bir-u, Preporodu, a u narednom periodu i u ostalim medijima i vidjet ćete da na svim poljima saradnje bilježimo stalne iskorake i značajan napredak. Posebna je priča šta smo uradili na poboljšanju Nastavnih planova i programa, udžbenika i dr. Osim, svega navedenog, posebno raduje činejica da je od oko 900 aktivnih vjeroučitelja, već 800 njih inofmratički pismeno i da imaju direktnu komunikaciju sa Vjerskoprosvjetnom službom, te da smo mi u Vjerskoprosvjetnoj službi upoznati sa rezultatima tog rada, odnosno sa problemima u radu svakog našeg vjeroučitelja istog dana kada se to desilo u školi i vidjet ćete da je to veliki rezultat, koji ovom društvu može donijeti samo dobro. Naš zajednički cilj, kako Islamske zajednice u cjeliniti, tako i vjeroučitelja je samo da širimo dobro, to je ono što smo oduvijek radili, što radimo i što ćemo, ako Bog da raditi, stalno se usavršavajući u tome.

Jeste li zadovoljni aktuelnim stanje u i oko vjeronauke u školama i šta je to na šta ste najviše ponosni kada je u pitanju ova tematika?

Omerdić: U velikoj mejri smo zadovljni, ali zbog posvećenosti kvalitetu bez obzira na sve dosadašnje rezulatate, moramo priznati da se uvijek može raditi bolje i postići još više. U ukupnom ambijentu raduje nas upravo ova činejnica, tj. spremnost na prvom mjestu odgovornih ljudi u Vjerskoprosvjetnoj službi na nove ideje, na stalno usavrašavanje, na nove pristupe, kao i kod velikog broja naših vjeroučitelja na terenu. Podvlačim, u ovome imamo veliku podržku reisu-l-uleme, muftija, članova Rijaseta i profesora na tri naša fakulteta. Prmjera radi, jedan od najčešćih zahtjeva vjeroučitelja sa terena jeste upravo zahtjev za još češćim sastancima predstavnika Vjerskoprosvjetne službe i vjeroučitelja kao i za redovnim organiziranjem seminara. Ako samo malo razmislimo o ovom zahtjevu, bit će vam jasna opredjeljenost vjeroučitelja ka kavalitetu u svome radu.

Antre

Naslov: Žalosno je što su mediji prešutili informaciju da su vjeroučitelji sa svojim učenicima prikupili pola miliona KM humanitarne pomoći

Navedeni rezultati istraživanja pokazuju da islamsku vjeronauku pohađa preko 90 % djece. Pojedini mediji, političari i političke stranke te nevladine organizacije vode otvorenu kampanju protiv vjeronauke u školama. Oni se ponašaju kao da vjeronauku pohađa tek 10% djece a ne preko 90%, kao da vjeronauka nikome nije važna osim Islamskoj zajednici. Osim toga, rezultati vašeg istraživanja pokazuju i druge brojne kvalitete i koristi vjeronauke u školama. Uzmimo za primjer da su vjeroučitelji protekle školske godine skupili oko pola miliona KM pomoći. Kako komentirate ovakvo ponašanje?

Omerdić: To ponašanje uopće nije iznenađujuće kada su u pitanju Bošnjaci. Na žalost, kod nas je česta praksa da o postignutim uspjesima bilo kojeg Bošnjaka priča tek nekolicina, dok o greškama, propustima i manjkavostima u radu pričaju svi. To se ponovo pokazalo i u ovom slučaju. Godinama je dobro poznato da je polaznost vjeronauke tradicionalno veoma visoka, rezultati istraživanja su samo utvrdili činjenično stanje, na žalost, pojedinci to uporno zanemaruju i obezvrjeđuju, te svoje stavove i negodovanje pokušavaju nametnuti kao zvanične i opće društvene. Naravno, to nas neće nimalo pokolebati i dokle god bude zainteresiranih učenika i roditelja za nastavu vjeronauke, mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da ta nastava bude što kvalitetnija i da udovoljava potrebama njihove djece.

Što se tiče ponašanja drugih kada su u pitanju naši pozitivni rezultati oni nam uopće nisu iznenađujući, jer jedan izuzetno ugledni novinar je situaciju i stavove prema Islamskoj zajednici prokomentarisao riječima: „Vi trebate biti prezadovoljni kada ste na nuli", odnosno kada Islamsku zajednicu u medijima i društvu prikazuju neutralno, bez pozitivnih i negativnih primjera. Pomalo surovo, ali zaista istinito sagledavanje situacije, jer godinama se Islamska zajednica i sve što iole ima obilježje „islamskog", uglavnom, insinuirano dovodi u kontekst negativnog. Iskreno, bili smo iznenađeni kada smo vidjeli da su svi prisutni mediji na Press konferenciji za medije prešutili informaciju o pola miliona KM koje su prikupili i distribuirali vjeroučitelji sa svojim učenicima raznim socijalno-ugroženim kategorijama u društvu. Istina, pohvalano su se izrazili o širem društvenom o socijalnom angažmanu vjeroučitelja, te ukazali da je on veliki, ali samo prešućivanje vrlo konkretne brojke od pola miliona KM u socijalne akcije i u isto vrijeme isticanje tamo nečijih 2.000 eura u socijalne akcije, primjera radi, je zaista iznanađujuće i žalosno. Međutim, raduje nas da je šira javnost ipak upoznata sa vrlo značajnim i konkretnim doprinosom naših vjeroučitelja BH društvu i da to cijeni i priznaje.

(Saff, br. 300)