Razgovarala:Dina GANIBEGOVIĆ
Prije dvadesetak dana na portalu Rijaseta Isalmske zajednice objavljen je vaš tekst "Sarajevski ženski mandal" u kojem ste iznijeli svoje primjedbe na odnos prema ženama-vjernicama u Begovoj džamiji u Sarajevu. Tekst je u javnosti izazvao burne i oprečne reakcije. Šta je u Vašem tekstu toliko isprovociralo javnost?
Nisam htjela isprovocirati tu tzv. internet-javnost, anonimnu i disperziranu. Ona se oglasila po svome osjećaju. Imala sam dobre namjere, iznijela svoj stav, i stav jednog broja drugih žena vjernica i ženskih asocijacija sa kojima sarađujem.
Od Rijaseta je ubrzo stigao i odgovor na Vaš tekst, koji se, skrivajući se iza arhitektonskih objašnjenja, pokušava odbraniti od kritike. Kako komentirate njihove argumente kojima odgovaraju na Vaše tvrdnje?
Nije od Rijaseta, nego od mutevelije GHB-vakufa, da budemo precizne. Argumeti su klasični, poput onoga pravnog principa - ‘Audiatur et altera pars’, čini mi se da su bili bolji od mene. Al’ hajde znaj, vrijeme je najbolji presuditelj. Mandali su uklonjeni.
Uskoro će biti izbor za novog/starog poglavara Islamske zajednice u BiH. Smatrate li da taj mandat treba biti doživotni? Kakvo je Vaše mišljenje o "instituciji" reisa ef. Cerića?
Institucije služe za to da nadžive individue, te po prirodi stvari, institucionalno, tj. “ni po babu, ni po amidžama” rješavaju opća pitanja društva, vjere, obrazovanje, ekonomije, bankarstva, ekologije, sporta, privrede i slično. Sa arapskog istoka pušu proljetni i ljetni vjetrovi koji ruše višedecenijske vođe. Vjerujem da svi sve pratimo i učimo jedni od drugih.
Kakav je položaj žene u islamu, konkretno u našoj zemlji, i kako biste uopšteno ocijenili položaj žene u današnjem bh. društvu?
To je pitanje za tri dobre knjige. Bosanke duraju i šućuraju. A uvijek u životu može biti i gore i bolje od trenutačnoga. Evo dobrog recepta za termički obrađenu buraniju, jučer sam ga primjenjivala. To može svaka žena za sebe – obrađenu očišćenu buraniju, mrkvu, luk (oba), papriku izdinstati do sat ipo. Još vruću pakirati u zagrijane staklene tegle. Zamotati u deku da prenoći radi postepenog hlađenja (kućna pasterizacija). Sutradan na tegle napisati – ‘Buranija 2011.’ Složiti u špajz. I pola godine Bosanka rahat. Hoću da kažem – raditi i samo raditi, svaki dan i svaku noć.
Čitatelji DEPO portala u komentarima su Vas nazvali "islamskom feministicom"? Smatrate li da vas taj termin zaista realno opisuje?
Baš mi je drago da sam doprinijela posjećenosti (i) Vašeg portala. Ma kakvi, ni slučajno me to ne opisuje…
U javnosti Vam se često prigovara da Vaše odijevanje nije u skladu sa pravilima tradicionalnog islama (npr. način kako vežete maramu). Kako to komentarišete?
No comment. Posve lični, moralni i estetski izbor. Sve može biti bolje, pa i to.
Kako gledate na sve izraženiju kontradiktornu sliku moderne bosanske žene – s jedne strane sve je više pokrivenih djevojaka i žena, dok s druge strane viđamo sve više “razgolićenosti”, skoro pa vulgarnosti?
Bosanskohercegovačko društvo je jako pluralizirano. Skoro do krajnjih granica, i taj proces neće prestati. Osim, nedajbože, u slučaju nasilja i strahota ratovanja, novog fašizma, zemljotresa, vulkana i sl. Takav je cijeli svijet. Takav je Sidnej, Pariz, Trst, Los Angeles, Bombaj, Dubai… Sloboda koju uživamo i to donosi. A čestitost i dobar ukus su lahko prepoznatljivi, kao vulgate i neukus, također.
Da li Vas je u Vašoj univerzitetskoj karijeri na bilo koji način kočila činjenica što ste vjernica i što se odijevate u skladu sa tim?
Znate li koliko sam i šta sve do sada napisala i objavila? Zar je biti vjernica jedini kvalifikativ - bilo kao mahana ili kao vrlina?
U nekim evropskim državama doneseni su zakoni koji zabranjuju nošenje burke u javnosti, pa tako i na radnom mjestu. S druge strane, kod nas imate slučaj da na radnim mjestima koja imaju stroge propise o odijevanju (npr. zdravstvo), rade žene u burkama? Kako komentarišete jednu, a kako drugu situaciju?
Sve vrste restrikcija u tzv. demokratijama su izraz nezrelih, ili čak totalitarnih politka (Arendt) i ono što zabrinjava zrele i važne mislioce XXI stoljeća. Ali su i izraz frustracija konkretnih društava. Protupitanje – da li poslovnu ženu više kvalificira njena stručnost, radinost, znanje i kompetencija ili fizički izgled i odjeća?! Nije društveno zdravo ‘a priorizirati’ samo po svome ukusu. To je zona ideologije. A nju ne volim. Svijet je isuviše raznolik za uske duše koje srećemo oko sebe.
Svjedoci smo brojnih islamskih grupacija koje su se pojavile u postratnoj BiH, a koje u jednom dijelu bh. stanovništva izazivaju negodovanje, pa i strah. Po Vama, u kom smijeru ide islam u BiH?
U Bosni i Hercegovini je zvanično četrdesetak vjerskih zajednica registrirano. Ima vjera za koje nismo nikad ni čuli. Pa da li se vi bojite tih preko stotinu vjerskih zajednica (i sekti)?! Ja se mnogo više bojim neznanja i neukosti. A potom i zluradosti. Čuvati se treba svega toga. Ja se osobno, uglavnom, najviše Boga Dragoga nastojim bojati i sjećati ga se kao Gospodara /Kreatora/ Svih Događaja!...
S obzirom na jak uticaj vjere u svim društveno-političkim segmentima, kako vidite dalji razvoj BiH - kao sekularne ili vjersko-klerikalne države?
BiH je demokratska država, u Ustavu i u praksi. Tzv. jačanje vjere je više formalne ili izvanjske vrste, stvarno dobrih vjernika i vjernica koliko ima je preteško ocijeniti, izvagati… Ako vjeru prosuđujemo po konkretnim dobrim djelima i dobročiniteljskim aktima potaknutim duhovnim inspiracijama, kojih ima, ali, nedovoljno, onda je među nama veliki broj vjerskih pozera, a prigodničarski ‘medijski spektakli’ ih ‘live’ dodatno uvećavaju u medijskim prezentacijama. Baška medijska stvarnost – baška empirijska stvarnost!
Veliku buru podigla je odluka ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića da ocjene iz vjeronauke ne trebaju ulaziti u konačni prosjek. Međutim, ova odluka u javnostu većinom je percipirana kao ukidanje vjeronauke. Smatrate li da je vjeronauci kao nastavnom predmetu mjesto u srednjim i osnovnim školama, pa i u vrtićima?
Da. I dalje se bojim neukosti. Neznanje vjere, neznanje kulture, neznanje tradicije... Neznanje civilizacija… Neznanje etike, neznanje estetike, neznanje sebe, neznanje i praznina duše…eto pohlepe, eto gramzivosti, eto propasti. Neznanje vjere kao dubine trajanja i postojanja, u supstancijalnom smislu vodi do sužene svijesti i mržnje, a to je tek pogubno za stvarno pluralne zajednice. I vrsta je latentnog radikalizma kojeg dijelom osjećam, ako mi to dopustite za izreći, i u Vašim pitanjima. I vjeronauka je nauka, kako nedavno napisa kolega Enes Karić, i dobra vjeronauka uči o počelima svega prethodnoga.
Kako bi onda efikasno mogao biti realiziran projekt dvije škole pod jednim krovom?
Npr. kao u osnovnoj školi “Picardie” u Rennesu, u Francuskoj, kako saznah od jednog svog studenta koji je to prošao, ako fakat hoćemo. Svako dijete ima pravo na svoj jezik, kulturu i vjeronauku i tradiciju, ma koliko različitih u jednoj učionici bilo. A ja sam ‘Mali Štrumpf’ naspram tolikih plaćenih ministara, parlamentaraca, savjetnika i inih ‘šaptača’ koji baš za ovo dobijaju platu. Šta sam ja naspram Ustava BiH i njegove Preambule koji govore o tri konstitutivna naroda u BiH? Dobra namjera je najvažnija politička kategorija. A ne gluma kojom smo često okruženi.
Kao intelektualka, kako gledate na trenutnu društveno–političku situaciju u BiH i vlast koja (ne) funkcionira. Smatrate li da može funkcionorati koalicija SDA-SDP koji ipak u svojim osnovama imaju nepomirljive političke stavove?
Sve je prolazno, u ovako nemoralnom ‘svijetu života’, osim interesa. Sjajno se slažu “isti interesi” u kožnim foteljama, a oni su tako prozaični i (s)lični, da nema problema.
Koliko u takvoj BiH ima mjesta za žene u politici? Smatrate li da su za trenutnu slabu zastupljenost žena u bh. političkom životu krive same žene ili je to ‘krivica’ muškaraca?
Žena ima u politici. Neka ih i neka rade. Transparentno, dobro i s dobrim namjerama za opće interese. Ponavljam, za opće društvene interese.
Kao profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na odsjeku Žurnalistika, i kao osoba koja se izravno bavi ovdašnjim medijima, kako ocjenjujete medijsku situaciju u BiH – u profesionalnom, estetskom i etičkom smislu?
Može i bolje. Uvijek može bolje. Očekujem da neki regionalni mediji nametnu bolje profesionalne standarde. Gnušam se žutih sadržaja u svim medijima, jednostranosti, samozaljubljenosti u sebe, nekompetencije i površnosti, čak direktnog služenja jednom licu, odsustva dviju strana, dvaju izvora (najmanje) u medijskim sadržajima. A toga se nađe posvuda…Tako nastaje javnomnijenska jednostranost, površnost, samozaljubljenost, nekompetencija…
Smatrate li da su bh. mediji zaista slobodni i mogu li kao takvi opstati na ovdašnjem tržištu?
Jesu dovoljno slobodni. A “što visi nek’ otpada”, kaže narodna mudrost. Kod medija nastaje problem kada nisu dovoljno kompetentni, i kad slobodu ne umiju pozitivno iskoristiti. Novinari su ili intelektualci i otvoreni ljudi, ili nisu novinari. Čitaju svaki dan, prate sve u svijetu i oko sebe, mnogo rade i putuju, imaju konstruktivan i moralan pristup prema sebi i okolini, nikoga ne mrze, …, ostalo su novinarski pozeri. Potrebnija nam je društveno-kreativna provokacija od kreativne uvrede i blasfemije, kako reče J. Keen, užasno je nasrnuti na tuđu privatnost tako da postidiš provalnika, i to zvati novinarstvom.
Univerzitetsku zajednicu već neko vrijeme uzurpira seks afera na Pravnom fakultetu u Sarajevu, koja je kulminirala suspenzijom profesora Golića i Lučića kojima je doživotno zabranjen rad sa studentima. Smatrate li te sankcije opravdanim?
Kad se pređe moralni Rubikon, onda truhle kruške same opadaju… Kao što vidjesmo…
Mislite li da je Pravni fakultet izuzetak ili su korumpiranost i seks afere na neki način prešutna praksa na bh. fakultetima?
Eto zadaće za studentske asocijacije, parlamente, etičke komitete, senate, dekanate i vas novinare, svakako… I za sve neprimjerene prakse na bh. univerzitetima.
(DEPO PORTAL)
