Vjernici su spremni prihvatiti ideološki neutralnu državu ali ne i sekularno društvo
Glas bošnjačke uleme / Mr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
Islamski alimi su stub muslimanskih zajednica. BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj islamskih alima, nažalost njihov glas nije dovoljno prisutan u našoj javnosti. Saff je uveo novu redovnu rubriku “Glas bošnjačke uleme”, u kojoj tretiramo najvažnije društveno – političke aktuelnosti iz BiH i islamskog svijeta. Naš sagovornik je mr. Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
Razgovarao:Ezher Beganović

Proteklih dana, povodom problema oko vjeronauke u Kantonu Sarajevo, bili smo svjedoci brojnih uvredljivih javnih istupa domaćih, uglavnom bošnjačkih samoidentificiranih sekularista, odnosno ateista na račun vjere i vjernika u Bosni i Hercegovini. Nakon svega stiče se dojam da ti samoidentificirani ateisti izuzetno vole i priželjkuju obračun svake vrste sa vjerom i vjernicima. Kako komentirate ponašanje tih samoidentificiranih, prije svega bošnjačkih, ateista proteklih dana, odnosno kako komentirate stav spomenutih ateista prema ulozi vjere i vjernika u našem društvu?
Alibašić:Ova posljednja epizoda koju ste opisali je možda dosad najzornije pokazala da se mnogi u našem društvu a posebno sekularisti nisu navikli na novu, demokratsku Bosnu i Hercegovinu u kojoj je sloboda vjere jedna od zaštićenih sloboda. Takvi očito još nose stara, komunistička shvatanja o obimu te slobode po kojima se vjera svodila na privatnu stvar vjernika. Još je živa i namjera da se vjernicima i vjerskim zajednicama diktira. Njihov izbor i njihov glas po nekima nije vrijedan pažnje. Nadam se da su sekularisti iz ovoga naučili da je vrijeme progona vjere iz javne sfere i diktiranja vjerskim zajednicama definitivno iza nas. Mi smo ušli u fazu strukturalnog i proceduralnog odvajanja države i vjerskih zajednica koje po svim pitanjima od zajedničkog interesa treba da vode dijalog. Potezi ministra obrazovanja Kantona Sarajevo bili su potaknuti dogmatskim, ideološkim sekularizmom koji nikome ne treba. Vjernici su ovdje spremni prihvatiti sekularnu državu ali ne i sekularno društvo, posebno kad ga država nastoji sekularizirati o trošku svih građana. Prihvatamo državu koja je ideološki i svjetonazorski neutralna.Nije to međutim samo problem našeg društva. Meni je drago da ćemo uskoro na bosanskom jeziku čitati knjigu francuskog politologa Oliviera Roya koji povlači jasnu razliku između ta dva pristupa uređenju odnosa vjere i politike.
Posljednjih mjeseci naš reis dr. Mustafa ef. Cerić je izložen stalnim napadima. Pojedini mediji, nevladine organizacije, političke partije i brojni samoidentificirani bošnjački ateisti ne štede na uvredama i optužbama na račun lika i djela reisa dr. Mustafe ef. Cerića. Kako vi doživljavate navedene napade na našeg reisa i šta su po vama stvarni razlozi i ciljevi spomenutih napadača na reisa Cerića?
Alibašić:Prije svega to ne traje mjesecima već godinama. Drugo, vrlo važno, kritika učenih ljudi i vjerskih autoriteta je legitimna i islamski i demokratski govoreći. Međutim nisu legitimni vrijeđanje, klevetanje i napadi na ličnost, a toga smo najviše imali ovih sedam-osam godina. Ne sjećam se da je neko iznio ikakav dokaz o nemoralu ili zloupotrebi položaja reisu-l-uleme. To bi bila legitimna, konstruktivna kritika. Lično vjerujem da se ima šta kritizirati i u radu reisu-l-uleme ali i u radu naših ostalih vjerskih, nacionalnih i državnih institucija. Ali ta kritika treba biti konstruktivna, s razlogom i argumentirana a nje je najmanje. Ovo što imamo je uglavnom m s eželi nauditi Islamskoj zajendici i islamu uopće. eko srušiti, kojim s eneko želi lično promovirati, ina. egitimna ati okritizerstvo kojim se nastoji nešto ili neko srušiti, neko lično promovirati, nečiji nerad sakriti, nečiji kriminal zataškati, kojim se želi nauditi Islamskoj zajednici i islamu uopće, a vrlo često i Bosni i Hercegovini kao što je slučaj sa pričom o 'vehabijama', 'bijeloj El-Kaidi' isl. Uz to je sve svedeno na kritiku jednog čovjeka i jedne institucije kao da je ona najmoćnija i ujedno najlošija institucija u zemlji. Razumljivo je da mi sve to teško pada iz razloga što se time nanosi nemjerljiva šteta ugledu vjerskih autoriteta a s druge strane onemogućuje istinska, konstruktivna kritika reisu-l-uleme i Rijaseta. Vrlo često prešutim ono što bih inače javno iznio na račun tih institucija jer ne želim da budem shvaćen kao neko ko učestvuje u toj općoj hajci. Šteta je dakle dvostruka. Nakon nedavne eskalacije tih kritika i uzvratnih udaraca meni se čini da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni. Jer ovo je put samodestrukcije. Jedinu korist od nedavne krize oko vjeronauke imao je Milorad Dodik koji bi da nije bilo te krize bio u žiži interesovanja javnosti i pod pritiskom da objašnjava svoju referendumsku politiku. Mi smo se umjesto toga zabavili sobom. Nema osobe i institucije koju nije moguće oblatiti, oskrnaviti, uništiti ali pitanje je kamo sve to vodi. Meni se čini da vodi u uzajamno uništenje. To nije dobro i vrijeme je da se vratimo korak unazad i da svoje različite interese i koncepcije nastavimo promovirati i zagovarati na drugačiji način. Jednostavno, ne smijemo mrziti druge više nego što volimo sebe. Ne smije nam biti draže da komšiji crkne krava nego da i mi dobijemo kravu. A nažalost sada je stanje tako. Ako smo razumni stat ćemo.
Politička situacija u Bosni i Hercegovini svakodnevno se usložnjava. Jeste li zabrinuti aktuelnom političkom situacijom u našoj zemlji, odnosno kako komentirate aktuelnu političku situaciju u BiH?
Alibašić:Ko nije zabrinut s njim nešto nije uredu! Radi se o našim sudbinama. No, da budemo sasvim jasni. Ključna odgovornost za političku situaciju u zemlji je na političarima koji su plaćeni da vode brigu o interesima ove zemlje. Oni moraju početi raditi. Nedopustivo je da mnogi parlamentarci šest mjeseci primaju platu i ništa ne rade pravdajući se da neko drugi ne želi ovo ili ono. Uredu. Ali šta su ti parlamentarci uradili da nas taj neko ne može tako blokirati ili da ga prisilimo da nas ne blokira? Ako mu ne mogu ništa onda je red da ti ljudi to kažu i ustupe mjesto drugima. Dosta je prebacivanja odgovornosti. Naši političari, mislim na sve patriotske političare, moraju početi govoriti o rezultatima svoga rada a ne o opstrukcijama drugih. Tek poslije političara dolazimo svi mi ostali, intelektualci, vjerski službenici, kulturni radnici, građani...
( www.saff.ba )