Intervju - Husein Mehmedović
Prenosimo iz Saffa
Islamsku vjeronauku pohađa preko 90% bošnjačke djece
Radikalne ateističke skupine iz medija, politike i nevladinog sektora posljednjih godina vode izrazito negativnu kampanju protiv islamske vjeronauke. Islamska vjeronauka u Sarajevu je najviše na udaru. Zato o ovoj problematici razgovaramo sa profesorom Huseinom Mehmedovićem, potpredsjednikom Udruženja vjeroučitelja Kantona Sarajevo
Prošle su više od tri godine otkako je osnovano vaše udruženje. Recite nam nešto više o razlozima osnivanja i ciljevima vašeg udruženja?
Mehmedović: Više je razloga zbog kojih je grupa vjeroučitelja u Sarajevu odlučila pokrenuti inicijativu za osnivanje Udruženja vjeroučitelja. Jedan od osnovnih razloga bio je osjećaj i naša procjena da naše društvo, pa čak ni mnogi u Islamskoj zajednici, nisu prepoznali značaj vjeronauke i vjerskog odgoja u javnim ustanovama. S obzirom da smo mi, vjeroučitelji, bili prvi koji su zakoračili u područje javnog ili društvenog, a da nakon 12 godina iskustva niko nije tražio da ta iskustva prenesemo, niti je bilo institucionalnog okvira za takvo nešto, odlučili smo sami se organizirati i razmjenjivati ta vrijedna iskustva i međusobno pomagati jedni drugima. Jedan od ciljeva bio je i da pokušamo doprinijeti podizanju kvaliteta nastave vjeronauke kroz izradu kvalitetnijih NPiP i samih udžbenika, ali sa ostvarivanjem tih ciljeva ide malo teže, ali mi od njih ne odustajemo.
Kao što stoji u nazivu vašeg udruženja, vi pokrivate Kanton Sarajevo. Znamo kolika se propaganda vodi posljednjih godina protiv islamske vjeronauke u Sarajevu. Na koji način se vaše udruženje hvata ukoštac sa navedenim izazovima?
Mehmedović: Već smo rekli da smo mi, vjeroučitelji, bili prvi koji su zakoračili u javne ustanove, tako da je bilo prirodno očekivati i da ćemo biti prvi na udaru onih koji sekularnost države razumijevaju na način da se vjera i vjerske vrijednosti zatvore u sferu privatnog, a da sve područje javnog bude rezervirano za one koji ne baštine te vrijednosti. Bilo je mnogo napada i osporavanja vjeronauke, često zlonamjernih i neargumentiranih, ali na sve to Udruženje nije odgovaralo niti istupalo u medijima smatrajući da svako ima pravo na iznošenje mišljenja i stavova, a da ćemo mi najbolje odgovoriti kvalitetom nastave i rezultatima rada. Tako je bilo sve do nedavnog komentara u Dnevniku FTV-a, kada je na najgrublji način zloupotrijebljen javni servis i vjeronauka stavljena u kontekst fašizma. Smatrali smo to uvredom upućenom nama i svim roditeljima čija djeca pohađaju vjeronauku pa smo javno reagirali. Mi nikako ne želimo ulaziti u polemike sa drugima, ne želimo trošiti energiju na beskorisnu prepisku i otvarati neke nove frontove, i dalje ćemo odgovarati kvalitetnim radom, projektima, simpozijima i sl. Ima nešto i dobro u tim stalnim napadima i osporavanjima vjeronauke kojima smo svjedočili sve ovo vrijeme. Ti napadi su vjeroučitelje tjerali da ulože maksimalan trud kako bi svoju nastavu učinili kvalitetnom i zanimljivom i da se nikako ne smiju opustiti.
Silna medijska halabuka protiv vjeronauke u školama i obdaništima ostavlja malo prostora za sagledavanje stvarne uloge vjeronauke u školama i obdaništima. Koliki je procenat polaznosti islamske vjeronauke u osnovnim i srednjim školama? Također, navedite nam vaše procjene i zaključke o nivou uspješnosti islamske vjeronauke po pitanju obrazovanja i odgoja?
Mehmedović: Jedan od apsurda napada na vjeronauku jeste u tome što autori tih napada, uglavnom ili nikako, nisu upoznati sa nastavnim planom i programom za vjeronauku niti sa kvalitetom same nastave. Njih ne zanimaju ni svi pozitivni učinci niti zadovoljstvo roditelja što im se djeca mogu u redovnom odgoju i obrazovanju upoznati sa vrijednostima svoje vjere i što mogu biti odgajana na tim vrijednostima ili naučiti nešto o tim vrijednostima. Do sada nismo imali niti jedno istraživanje, koliko je nama poznato, o tome koliko su roditelji zadovoljni onim što njihova djeca uče na vjeronauci i kako se odgajaju, ali ako možemo o tome govoriti na osnovu broja učenika koji pohađaju vjeronauku, onda je najbolje pogledati tabelu od 1998. do 2007. godine o broju učenika u osnovnim školama i broju onih koji idu na vjeronauku.
Tabela govori da se procenat učenika na vjeronauci povećavao iz godine u godinu. Ako je to pokazatelj, onda možemo reći da su roditelji zadovoljni, međutim, treba iskoristiti priliku i ovim putem zamoliti profesore i rukovoditelje naših fakulteta da sugeriraju studentima da svoja istraživanja kroz seminarske i diplomske radove usmjere u ovu oblast. Ta istraživanja pokazala bi pravo stanje, a i nama neposrednim učesnicima u odgojno-obrazovnom procesu bila bi dragocjena. O realnim učincima vjeronauke u školama možda je još rano govoriti. Neki pokazatelji, kao što je kvalitet vjerskog života na fakultetima, veće prisustvo mladih u džamijama, sloboda u iskazivanju vjerske opredijeljenosti i sl. mogu se uočiti, međutim, pravi učinci moći će se vidjeti tek kada oni koji su pohađali vjeronauku stupe na društvenu scenu i kada budu trebali pokazati da li znaju sve vrijednosti koje baštini i na kojima počiva vjera uzdignuti na nivo društvenih vrijednosti i kao takve ih zaštititi.
Jeste li zadovoljni pozicijom, tretmanom i ugledom vjeroučitelja među učenicima, njihovim roditeljima, kolegama nastavnicima – profesorima, te u cjelokupnom društvu?
Mehmedović: Pozicija i ugled vjeroučitelja kod učenika, roditelja ili u kolektivu, među kolegama, uvjetovana je njegovim odnosom prema istima. Ona je dakle individualna. Ono što možemo generalno reći za aktiv vjeroučitelja u Kantonu Sarajevo jeste da je to jedan od najmlađih aktiva, stručno najzastupljeniji. Vjeroučitelji izvode vrlo kvalitetnu nastavu, osposobljeni su za korištenje najsavremenijih nastavnih sredstava, njihovi ogledni časovi su vrlo posjećeni od strane kolega i uglavnom uživaju status kvalitetnih nastavnika. Ne sjećamo se kada je zadnji put upućena neka zvanična primjedba na rad nekog od vjeroučitelja. Vjeroučitelji su članovi raznih komisija, školskih odbora, rukovodioci u sindikatima. Vjeroučitelji su uvaženi u svojim kolektivima, a da se njihova stručnost i sposobnost prati dokaz je da danas imamo dva direktora osnovnih škola koji su bivši vjeroučitelji. Među njima najveći broj je onih koji imaju visoku stručnu spremu, nekoliko magistara pa čak i doktor nauka. Predrasude o vjeronauci uglavnom imaju oni koji ne poznaju vjeroučitelje i njihov rad. Što se tiče radno-pravnog statusa vjeroučitelja u KS, vjeroučitelji su izjednačeni u pravima i obavezama sa svim drugim nastavnicima, tako da tu oblast smatramo vrlo kvalitetno uređenom.
Koji su to problemi sa kojim se najčešće suočavaju vjeroučitelji u svom radu?
Mehmedović: Sve je manje problema na koje se žale vjeroučitelji a da to nisu i problemi drugih učitelja i nastavnika. Ono na šta se vjeroučitelji najviše žale jeste ''logistika'' iz Islamske zajednice. Od kada se krenulo sa devetogodišnjim osnovnim obrazovanjem, nastavni planovi i programi uvijek su kasnili u odnosu na druge predmete. Izrada udžbenika, koji su sve do prošle godine kasnili, nepostojanje osnovnih standarda pri izradi udžbenika, neusklađenost udžbenika i NPiP, mnogo grešaka u udžbenicima i sl., problemi su sa kojima se susreću vjeroučitelji.
''Pomoć bolesnoj djeci'' je naš stalni projekat
Znamo da je vaše udruženje realiziralo i neke druge projekte koji nisu direktno vezani za nastavni proces. O čemu se tačno radi?
Mehmedović: Sve naše dosadašnje aktivnosti i projekti imaju karakter društveno korisnog rada. Projekat ''Pušenje ubija'' realiziran je u svim osnovnim školama Kantona Sarajevo gdje su učenici kroz likovne i literarne radove ukazivali na štetnost i pogubnost pušenja. Projekat ''Podizanje informatičke educiranosti vjeroučitelja'' finansijski je pomoglo Federalno ministarstvo, a u sklopu njega vjeroučitelji su imali priliku da se dodatno educiraju u oblasti informatike i steknu nove vještine u obradi didaktičkog materijala. Projekat ''Pomoć bolesnoj djeci'' je naš stalni projekat. Već četvrtu godinu naši članovi, nedjeljom, posjećuju bolesnu djecu u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, druže se sa njima, razgovaraju, pomažu im u učenju, kupe im poklon i na svaki način nastoje da unesu malo vedrine u njihove bolesničke dane. Posebno je to važno za onu djecu koja su iz udaljenih krajeva Bosne i Hercegovine. U realizaciji ovog projekta finansijsku pomoć pružaju nam općine Centar i Stari Grad, pa im se i ovom prilikom želimo zahvaliti. Prošle godine smo raspisali konkurs za najbolju pisanu ili multimedijalnu pripremu na nastavni čas vjeronauke, i nagradili tri najbolje. Isto tako naš stalni projekat, i ono na što smo posebno ponosni i što prevazilazi naš kantonalni nivo jeste web stranica www.vjeroucitelji.ba koja postoji već drugu godinu i za tako kratko vrijeme postala je, po sadržajima koje nudi, vodeća u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Ono na što su vjeroučitelji posebno ponosni i što svemu navedenom daje posebnu težinu jeste činjenica da smo sve navedeno uradili na volonterskoj osnovi.
Razgovarao: Ezher Beganović
